OČIMA VJERE 2013
nedjelja, 29.09.2013.
HEROJ VJERE I OPROSTA - Bl. Miroslav Bulešić, mučenik
|
Svatko ima svoje razloge. I ne može svatko ići svugdje gdje je neko veliko događanje. I teška su vremena. I mnogo je toga što nas priječi ... Ali Bogu zahvaljujem što su kod mene prevagnuli oni razlozi ZA odlazak u arenu. Koliko puta se na ovom mjestu okupilo ljudi iz raznih krajeva, radi jednog koncerta, a evo ovdje je daleko više od koncerta. Koliko puta su se Hrvati okupili na stadionima radi utakmica ne žaleći ni sna ni novca ni vremena... a evo ovdje i više od utakmice. Ovdje se slavi naš Hrvatski MUČENIK, naš Hrvatski uzor HEROJSKEvjere, nade i ljubavi. I srce ti raste kad gledaš tu ljepotu zajedništva Crkve u licima mladih i starih... Oko mene mladi s natpisima na majicama – iz Sarajeva, volonteri iz Istre, pa onda tik ispred nas procesija sa svim tim biskupima i kardinalima, ... I djeca i starci. Ispred mene dječačić razbijene glave s rukom u majčinoj ruci. Do mene starica sa štapom. Tu je i majka jednog svećenika. Tu je i jedan tata koji na vratu drži djevojčicu crnkinju. I svi oni čekaju taj svečani trenutak – kad će se podignuti platno na oltaru i otkriti slika našeg NOVOG BLAŽENIKA... našeg novog uzora u vjeri, nadi, ljubavi ... opraštanju ... Tu su barjaci iz tolikih župa ... Među ostalim i barjak crkve sv. Filipa Nerija u Splitu, s kojim i ja dođoh na ovaj posvijesni događaj. Sve su to - Božji studenti, željni Boga i Njegova Svjetla. Bilo nas je u areni kažu 17 000. Bilo nas je – koliko nas je moglo stati unutra i još više, jer su neki ostali i zvan arene. I dobili smo eto – do jučer takoreći nepoznatog svećenika – kao uzor u svom kršćanskom životu. A tko je taj mladi svećenik?  Don Miroslav Bulešić je bio mladi pastir svog stada u vrijeme kad je bilo po život opasno svjedočiti svoju vjeru. Imao je samo 27 godina a ipak je u njemu bilo toliko zrele vjere da je bio spreman pasti u ruke neprijateljskom nožu, unatoč nagovaranjima da pobjegne u Italiju, jer bi tamo u Istri mogao stradati. Ostao je spreman ''darovati sebe za svoje stado''. I darovao se eto na dan kad se trebala slaviti krizma u Istarskoj župi Lanišće za 240 krizmanika. Sakramenat svete krizme redovito dijeli biskup, a biskup za to područje bio je talijan. Bilo je to vrijeme u koje se sustavno nastojalo spriječavati sakramente krizme kako bi se odgojilo cijelu jednu generaciju ''ljudi bez Boga''. Prijetilo se onima koji su se usuđivali krizmavati. Tako se i tamošnji (talijanski) biskup pobojao za život, a krizmu su uz njegovo dopuštenje dijelili svećenici koji su dobili ovlast da to mogu učiniti. Bilo je hrabro javiti se kao DOBROVOLJAC za tu svetu i opasnu misiju. Miroslav dakle nije bio svećenik koji je morao tada krizmavati već je pomaganje pri krizmi - dobrovoljno prihvatio. U toj službi pomagao je mons. Jakobu Ukmaru. A don Miroslav je posvjedočio svoju herojsku vjeru već i dan prije ubojstva, dan prije krizme u župi Lanišće. Dan prije – bila je krizma u župi Buzet. Bilo je tu oko 500 krizmanika (!!!). Komunisti su upali u crkvu, tukli se s kumovima, tjerali narod iz crkve uz povike: ''Tito! Staljin! Partija!'' Kad su komunisti krenuli prema tabernakulu s namjerom da ga oskvrnu, don Miroslav je stao ispred njega s riječima: ''Samo preko mene mrtvog!''. Tko to može shvatiti? Samo onaj tko vjeruje da je u Hostoji prisutan živi Isus. Usuprotnom, bila bi glupost izlagati se životnoj opasnosti braneći nekakav crkveni ormarić. Sutradan su najavili doći u župu Lanišće. Kad su upitali don Miroslava boji li se ići tamo odgovorio je ''Samo će se jedanput umrijeti!'' Krizma je trebala biti u 9 sati, ali su je zbog prijetnji premijestili ranije, u 8 sati. Krizmanici su se razišli kad su komunisti upali u župnu kuću. Udarali su don Miroslava i njime tukli u zid. Iz usta mu je tekla krv, a kako svjedoče mještani koji su kroz prozor mogli vidjeti scenu ponavljao je riječi: ''Isuse, primi dušu moju!'' Jedan od ubojica dva puta ga je uboo nožem u grlo dok se krv rasprskavala po zidovima i razlijevala po daskama. Rugajući se svećenikovim posljednjim riječima prao je ruke na pojilu za stoku. Bilo je to oko 11 h, 24.8. 1947. godine. Mons Ukmar je ostao u komi a napadači su ga ostavili misleći da je mrtav. On je kasnije dugo bio 20 sati u komi te je poslije toga dugo ostao u bolnici. Blaženikova krv koja se rasprskala po zidu ostala je sačuvana do danas. U župnoj je kući na to mjesto dovučena vitrina koja je skrivala tu relikviju, pa nitko za nju dugo vremena nije znao. A dio tkanine natopljene mučenikovom krvlju u relikvijaru je jučer nosio brat blaženika Miroslava Bulešića, Josip Bulešić.   O životu i smrti don Miroslava mogli smo čuti od don Dalibora, u mjestu Roč (mjesto je dobilo ime po svetom Roku).  Dio te priče je i kako je don Miroslavova majka dugo godina bila u zabludi vezano uz ubojice njezina sina, a sve zahvaljujući iskrivljenom prikazivanju stvarnosti od strane komunističkih vlasti ... ŽUPLJANI Lanišća bili toliko vezani uz dobrog župnika Miroslava i toliko BOGU VJERNI da se jedino u njihovoj župi nije našao ni jedan član Komunističke partije. Taj je župnik, don Miro, njima postao trn u oku. Njega je 'trebalo likvidirati'. Župljani su bili na župnikovoj strani... I kad su to konačno i učinili - zločinci su bili pušteni na slobodu (!!!) a komunisti su mnoge uvjerili da su zločin počinili - ŽUPLJANI !!!!!! U to su eto uvjerili i majku don Miroslava - toliko da se nije usuđivala ići na njegov grob kroz selo, među župljanima, nego kroz polje... kako ne bi susrela nekog od njih ... vjerujući (zbog komunističke propagande) da su joj oni ubili sina, a ne neki drugi ljudi... ili bolje da kažem - ne ljudi. Osobito poznata don Miroslavova rečenica je ova, iz njegova dnevnika: ''Moja osveta je OPROST!'' Pisao je to u proljeće 1944. s mišlju na svoje progonitelje i protivnike. Među ostalim zapisao je i to da je svaki svećenik - mučenik. Zapisao je da želi umrijeti samo za SLAVU BOŽJU I SPASENJE DUŠA - duše svoje i duša povjerenih mu vjernika. Iz životopisa don M.B., na stranici biskupije porečko-pulske *** Ima više od 500 svećenika koje su u to vrijeme ubili komunisti, bilo u Hrvatskoj, bilo u B i H. ''Zanimljivo je, prema dostupnim brojkama koje donosi don Anto Baković u hrvatskom martirologiju o žrtvama komunizma, da je u bivšoj Jugoslaviji poubijano više svećenika, redovnika, redovnica, bogoslova i laika nego u drugim zemljama.'' (rv)  Ako sada smo možda poznavali samo blaženog Alojzija Stepinca kao svećenika žrtvu komunističkih progona sada evo imamo pred očima i ovu Dušu. Kardinal Alojzje se tada zauzimao za uzdržavanje Miroslava dok je studirao u Rimu, a vjerujemo da se za njega zauzimao i svojim molitvama. Tako, kao što nas je do sada Alojzije, neka nas od sada i Miroslav podsijeća - za što se vrijedi žrtvovati, pa ako treba i život svoj dati. To je onaj Vječni Dom u kojem sada i zauvjek radosno prebivaju blaženi Alojzije i blaženi Miroslav i stotine naših Hrvatskih mučenika, neproglašenih blaženika... Progoni se nastavljaju i u naše vrijeme. Možda ne na isti način - ali cilj je isti - uništiti svećenike, uništiti Crkvu, uništiti Bogu posvećeni narod ... učiniti njih metom osuda, na ovaj ili onaj način. I ide im. Ali evo i ovom ''njihovom času tame'' Bog nam daje i ovo jako Svijetlo da nas vodi hrabre na putu do Svjetla vječnog. *** par fotografija s hodočašća: don Jozo, propovijed, crkva u Roču:  Da ovdje odavna dišu i pišu Hrvati svjedoče i ovi križevi na zidu crkve:  nakon sv. mise - u pozadini sa barjakom crkve sv. Filipa - organizator Ivan. M., a narod zaustavlja i pozdravlja kardinala Josipa Bozanića i druge kardinale ...  |
- 20:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Listopad 2016 (1) Prosinac 2013 (2) Studeni 2013 (5) Listopad 2013 (3) Rujan 2013 (2) Kolovoz 2013 (7) Srpanj 2013 (1) Svibanj 2013 (1) Travanj 2013 (6) Ožujak 2013 (14) Veljača 2013 (10) Siječanj 2013 (17) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
HOME - početna opis bloga: promatranje svakodnevnice OČIMA VJERE  **** u GODINI VJERE... Ovu godinu u Crkvi i cijelom svijetu obilježio je i događaj - povlačenja pape Benedikta XVI i biranje pape Franje... Tako prvi put u povijesti imamo DVOJICU PAPA (!!!) Jedan aktivni, drugi kontemplativni... ali JEDNO JE UČITELJSTVO CRKVE! i ono je nepromjenjivo! Ostaje ZAUVIJEK.  *** ČVRSTO VJERUJEM U BOGA OCA I SINA I DUHA SVETOGA. ŽIVOTOM ŽELIM POTVRDITI SVOJ KRSNI SAVEZ S BOGOM I TAKO OBNOVITI SVETI PRADJEDOVSKI ZAVJET VJERE U ISUSA KRISTA I VJERNOSTI KATOLIČKOJ CRKV. SVOJU ODLUKU POLAŽEM U BEZGREŠNO SRCE PRESVETE BOGORODICE MARIJE. AMEN. Najvjernija Odvjetnice, na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i Hrvatski dom! ***** **Kako živjeti Godinu vjere? **Biblija i Katekizam Katoličke Crkve **svakodnevna misna čitanja ''Gledaj život očima vjere'' (bl. Ivan Pavao II) **** tal. pjesma: MAGNIFIKAT ****  UZROČE NAŠE RADOSTI, MOLI ZA NAS! ***
B3
 O, Gospe od zdravlja, moooli za nas!!! Kutak ZA zdravlje, duhovno i tjelesno... (pro-Life & pro-Health) *** Neki korisni linkovi o aktualnom ''zdravstvenom'' odgoju: * (Dragi roditelji), JE LI VAM SVEJEDNO???,Tajništvo Hrvatske biskupske konferencije * Zajamčiti roditeljima pravo da odabiru odgoj za svoju djecu, kardinal J. Bozanić * Ideologiju koja mijenja istinu o čovjeku vjernici ne žele!, kardinal J. Bozanić * »Nećemo šutjeti na ono što nije u duhu i za dobro čovjeka«, zadarski nadbiskup Želimir Puljić * Nove prijetnje našoj djeci, dr. Antun Lisec * udruga GROZD - Glas ROditelja Za Djecu - informira o zdravstvenom odgoju * ŠTO BI RODITELJI TREBALI ZNATI O ZDRAVSTVENOM ODGOJU, (''Grozd'') *** brojilo od travnja 2008 DANAS VAS JE OVDJE: |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||