Pomozi mi, o Gospodine, da moje oči gledaju milosrdno,
da nikada ne sumnjičim i ne sudim po vanjštini,
nego spoznajem što je lijepo u dušama mojih bližnjih
i pomažem im.
Pomozi mi, da moje slušanje bude milosrdno,
da budem naklonjena potrebama svojih bližnjih,
da moje uši ne ostanu ravnodušne
za boli i žalopojke bližnjih.
Pomozi mi, Gospodine, da moj jezik bude milosrdan,
da nikad prezirno ne govorim o svojim bližnjima,
nego da za svakog imam riječ utjehe i praštanja.
Pomozi mi, Gospodine, da moje ruke budu milosrdne
i pune dobrih djela,
da svojim bližnjima činim samo dobro,
a teže i mučnije poslove uzimam na sebe.
Pomozi mi, da moje noge budu milosrdne,
da mojim bližnjima žure uvijek u pomoć
i svladavaju vlastitu iznemoglost i umornost.
Moj pravi odmor neka je u službi bližnjima.
Pomozi mi, Gospodine, da moje srce bude milosrdno,
da osjećam sve patnje bližnjeg,
da nikom ne uskratim svoje srce,
da iskreno susrećem
i one za koje znam da će zloupotrijebiti moju dobrotu... (sv. Faustina K.)
***
Gospodine, učini me oruđem svoga mira!
Gdje je mržnja, da donosim ljubav!
Gdje je uvreda, praštanje!
Gdje je nesloga, da donosim istinu!
Gdje je sumnja, da donosim vjeru!
Gdje je očaj, da donosim nadu!
Gdje je tama, da donosim svjetlo!
Gdje je žalost, da donosim radost!
Gospodine, daj da ne tražim da me tješe, nego da ja tješim druge;
da ne zahtijevam da me razumiju, nego da ja razumijem druge;
da ne tražim da mene ljube, nego da ja ljubim druge!
........ Jer tko daruje, prima;
tko prašta, biti će mu oprošteno,
i tko umire sebi,
rađa se za vječni život!
Amen.
„Jednoga zimskog dana išao je sveti Franjo s bratom Leonom iz Peruđe prema Svetoj Mariji Anđeoskoj.
......................................................................................................................................................................................................................
Obojica su se od velike hladnoće tresla.
Sveti je Franjo razgovarao s bratom Leonom, koji je išao ispred njega, i rekao mu:
“Brate Leone, kad bi Bog dao da manja braća budu uzori svetosti i na duhovnu izgradnju cijelom svijetu, to ipak – zapiši i dobro zapamti! – ne bi bilo savršeno veselje.”
Hodajući dalje sa svojim drugom, sveti Franjo reče po drugi puta:
“Kad bi braća vraćala slijepcima vid, ozdravljala uzete, istjerivala đavle, vraćala gluhima sluh, hromima hod, nijemima glas, te kad bi uskrisivala i mrtve koji su već četiri dana ležali u grobu, zapamti, ni to ne bi bilo savršeno veselje.”
Idući tako dalje iza svog druga, sveti Franjo govoraše povišenim glasom:
“O, brate Leone, kad bi manja braća govorila svim jezicima i posjedovala veliko znanje, te kad bi mogli prorokovati i očitovati ne samo buduće događaje nego također i tajne savjesti i duše, zapamti, ni to ne bi bilo savršeno veselje.”
Kad su još malo dalje išli, sveti Franjo govoraše posve glasno: “Brate Leone, ovčice Božja! Kad bi manja braća govorila anđeoskim jezikom i kad bi poznavala tijek zvijezda i svojstva biljaka, i kad bi otkrila sva bogatstva zemlje, te kad bi poznavala sve vlastitosti ptica i riba, ljudi i životinja, stabala i kamenja, korijenja i vode, zapamti, ni u tome ne bi bilo savršeno veselje.”
Tako su išli još neko vrijeme, a sveti Franjo, gotovo vičući, reče: “Brate Leone, kad bi manji brat znao tako dobro propovijedati da bi obratio sve nevjernike na vjeru Kristovu, zapamti, ni u tome ne bi bilo savršeno veselje.”
Dok su oni tako razgovarali i prevalili dvije milje, upita brat Leon svetog Franju s velikim čuđenjem:
“Molim te, oče, u ime Božje, da mi kažeš u čemu se sastoji savršeno veselje?”
Sveti Franjo mu odgovori:
“Kad bismo došli k Mariji Anđeoskoj mokri od kiše, promrzli od zime, uprljani blatom i skršeni glađu, te pokucali na samostanska vrata,
i kad bi došao rasrđen vratar te upitao: ‘Tko ste vi?’ a mi rekli: ‘Dvojica vaše braće’, a on nam odvratio: ‘Vi ne govorite istinu – naprotiv, vi ste lopovi koji varate svijet i otimate milostinju siromasima. Otiđite odavle, neću vam otvoriti vrata.’ I kad nas ne bi pustio unutra, nego nas ostavio da vani i dalje stojimo u noći, snijegu, hladnoći, kiši i gladi. Kad bismo mi tada bili sposobni svu ovu grdnju, tako veliku okrutnost i nemilosrdnost strpljivo podnijeti, i kad bismo bez uzrujavanja, smetenosti i prigovaranja ponizno i ljubezno mislili da nas onaj brat dobro pozna i da mu je Bog dao da nam tako govori, o brate Leone, zapamti, to bi bilo savršeno veselje. I kad bismo ponovo kucali na vrata, a on rasrđen izašao te nas kao dosadne dangube, psujući nas i bijući napao: ‘Gubite se, prosti razbojnici, odlazite u svratište, ovdje ne možete ni jesti ni noćiti.’ Kad bismo to podnijeli strpljivo i to smatrali velikom srećom, o brate Leone, to bi bilo savršeno veselje.
A ako bi nakon toga, prisiljeni glađu, hladnoćom i noćnom tamom, još jače kucali, zaklinjajući vratara da nas za ljubav Božju pusti unutra, a kad bi on, još više razjaren, odgovorio: ‘Razbojnici i dosadni besposličari, dat ću vam što vas ide’, te izišao s velikim kvrgavim štapom, uhvatio nas za kapucu, bacio nas na zemlju, vukao po snijegu te nas naizmjence tukao batinom. Kad bismo mi to podnijeli strpljivo i s ljubavlju i kod toga mislili na muke blagoslovljenoga Krista, u tome je savršeno veselje.
Sada, dragi brate, zapamti zaključak:
najveći je dar i milost Duha Svetoga koju daje Krist svojim prijateljima, da možemo sami sebe obuzdati i iz ljubavi prema Kristu dragovoljno podnositi nevolje, uvrede, pogrde te duševne i tjelesne neugodnosti.
Mi se ne smijemo ovim darovima ponositi, jer nisu naši, nego dolaze od Boga.
Zato govori Apostol: ‘Što imaš, a da nisi primio? A ako si primio, zašto se time hvališ, kao da je tvoje?’
Mi se možemo hvaliti samo križem nevolja i patnja, kao što kaže Apostol: ‘Neću se hvaliti ničim, osim križem našega Gospodina Isusa Krista.”
HOME - početna
opis bloga: promatranje svakodnevnice
OČIMA VJERE
****
u GODINI VJERE...
Ovu godinu u Crkvi i cijelom svijetu obilježio je i događaj
- povlačenja pape Benedikta XVI i
biranje pape Franje...
Tako prvi put u povijesti imamo DVOJICU PAPA (!!!)
Jedan aktivni, drugi kontemplativni... ali
JEDNO JE UČITELJSTVO CRKVE!
i ono je nepromjenjivo!
Ostaje ZAUVIJEK.
***
ČVRSTO VJERUJEM U BOGA OCA
I SINA I DUHA SVETOGA.
ŽIVOTOM ŽELIM POTVRDITI
SVOJ KRSNI SAVEZ S BOGOM
I TAKO OBNOVITI SVETI
PRADJEDOVSKI ZAVJET VJERE
U ISUSA KRISTA I VJERNOSTI
KATOLIČKOJ CRKV. SVOJU ODLUKU
POLAŽEM U BEZGREŠNO SRCE
PRESVETE BOGORODICE MARIJE.
AMEN.
Najvjernija Odvjetnice, na braniku stoj,
čuvaj našu svetu vjeru i Hrvatski dom!